Svjedočanstva

MOJ PUT IZ TAME U SVIJETLO

Ja sam Vesna, obraćena i novorođena kći Božja.

Svoje obraćenje doživjela sam ovog ljeta u 40 godini života. Dolazim iz kršćanske obitelji. Živjeli smo skromno, u miru i ljubavi. Roditelji su se uvijek trudili da sestri i meni pruže sve najbolje što su mogli i da nam ništa ne nedostaje.

Sa pet godina sam se razboljela od upale bubrega popraćeno visokom temperaturom, dobila sam i penicilinske inekcije u većoj dozi koje su prouzrokovale nuspojave; povraćanje, vrtoglavicu, šumove u ušima i gubitkom sluha. Nakon hospitalizacije u bolnici ustanovljeno je trajno oštećenje slušnog živca na oba uha. Preporuka nečija je bila terapija akupunkturom. Bila sam u dva navrata na tim terapijama. Pokušali su i bioenergijom ali bez rezultata.

No srećom, oštećenje tada nije bilo još toliko veliko, normalno sam završila osnovnu i srednju školu.

Roditelji su mi pružili sve što se moglo učiniti da mi bude bolje i na tome ću im uvijek biti zahvalna jer im nije bilo lako.

Odgajali su me da budem dobra i poslušna, kod njih se nije smijelo reći da nešto neću uraditi. Hvala im na tome jer sada znam koliko je važno biti poslušan i ponizan.

Uvijek se nedeljom i blagdanom išlo na sv. Misu.

Vjeru nikada nisam doživljavala nešto "posebno", bilo je to više površno i tradicijski. Sam odnos prema Bogu bio je mlak, kao i molitva i zahvala. Nisam znala za strah Božji, iako sam išla na vjeronauk, riječi nisam doživljavala u pravom smislu. 

Udala se prije 20 g. Problemi su počeli već kada nam se sin rodio. Odbijanje bračnih dužnosti, zapostavljen zajednički odgoj i obveze oko djeteta u školskoj dobi. Kroz sve sam morala sama, tako i u financijama jer nismo imali zajednički novac.

Greška je velika, sa moje strane što sam nakon 5 g. braka počela tražiti utjehu sa strane, malo nježnosti i ljubavi, te koju toplu riječ. Ne ponosim se uopće tim razdobljem života jer sam se osjećala isprazno, ponižavajuće. Uvijek sam tragala za srodnom dušom s kojom se u svemu slažeš, no to nitko nije mogao razumijeti. I ne može se razumjeti način na koji mi žene razmišljamo, zato rijetki nađu rijetke s kojima se u svemu slažu.

U međuvremenu upala u ralje kamatara jer mi je trebao novac da imam za život i krpala kraj s krajem, dignula kredit da se riješim kamatara i ucjenjivanja.

Postala sam potpuno praznovjerna, čak sam bila kod gatare, vjerovala u tarot i horoskop, tražila izlaz iz problema koji su svakodnevno bivali sve veći i teži za mene jer bilo je dana kada sam brojila zadnje kune da kupim djetetu hranu. U par navrata su mi se od stresa ponovno pojavili šumovi i izgubila sam sluh, te bila na hospitalizaciji u bolnici, na infuzijama i injekcijama koje su bile uspješne jer se sluh opet vratio. Ne odmah, ali sa vremenom i postepeno.

Najviše me je pogađalo to što slabije čujem, te zbog toga bila više puta predmet ismijavanja pa i omalovažavanja, što mi je jako teško padalo i puno sam plakala zbog toga. 

Bilo je dana u životu da se nisam htjela probuditi ujutro jednostavno sam željela umrijeti i nestati sa lica zemlje, bila zarobljena negativnim mislima, tjeskobna, puna straha i neuspjeha, sažaljevala samu sebe a tuga mi je bila najbolji prijatelj jer niko me nije shvaćao niti razumio, i bila sam prepuštena sama sebi.

Nečisti duh mi jednostavno nije dao mira ni u čemu i tako sam završila u virtualnom svijetu (na internetu) od usamljenosti. Logirala se na razne stranice za druženje pa i na FB. Pa postala i pravi ovisnik o tome. Pod lažnim profilom bila sam stvarna ja sa svim mislima i djelima, sa poštovanjem i iskrenošću bez zabadanja nosa u tuđe živote i ogovaranja, stekla mnoge prijatelje, upala u svijet poznatih što mi je godilo jer sam se osjećala prihvaćeno i voljeno, klanjala se idolima, iskazivala im hvalu i davala im podršku. (idolopoklonstvo) Čime sam njima samima pomagala u velikom grijehu samodopadnosti i sebeljublja.

Koliko je nestvaran virtualni svijet toliko je i stvaran. U to sam se imala prilike uvjeriti osobno. No na silu se ništa nemože.

Postala sam pravi ovisnik i 24 sata dnevno sam visila na FB što me nakon tri godine potpuno iscrpilo jer više nisam mogla dušu krpati iluzijama. Noćima nisam mogla više ni spavati. I odlučila sam otići sa FB. Zatvorila sam profil prije Uskrsa. Nisam još par mjeseci mogla mirno zaspati a bilo je i noći kada nisam oka sklopila.

Počela sam moliti krunicu dva tri puta dnevno, nešto me vuklo da pročitam Bibliju i kada sam došla do novih saznanja i otkrića na koje sam proplakala i rekla u sebi: Bože zar mi je trebalo 40 godina da spoznam pravu istinu o Tebi?!

Da nam Bog treba biti na prvom mjestu u životu, svi smo mi djeca Božja, i Bog ne želi da itko propadne za život vječni, a na nama je sloboda izbora i put kojim ćemo krenuti, jer smrt nije kraj! Imamo izbor: Pakao, ili Raj. Spoznaja straha Božjeg itekako utječe na nas, pogotovo na onoga tko spozna Istinu, taj je s pravom i bogobojazan.

Držati se svih Božjih zapovijedi.  

Koliko je samo potrebno da mu zahvaljivamo, slavimo ga, klanjamo mu se.

I veoma je važno svakodnevno odvojiti vremena i biti u miru i poniznosti u mislima sa Isusom Kristom.

Veoma je potrebno da se svakodnevno molimo ne samo za sebe nego i za druge. Osobito za sirote duše u čistilištu, za umiruće, za bolesne, nemoćne, siromašne, gladne, za neprijatelje, posebice za neprijatelje Svete Crkve, za svećenike i redovnike, za biskupe, nadbiskupe, za svetog oca Papu, za nerođene, i za cijeli svijet, posebice za obraćenje grešnika, kao i za druge posebne i razne potrebe i nakane.

Važnost sudjelovanja na sv. Misi i na sv. Pričesti, tajna vjere i Euharistije kao i ispovijedati se češće i pokajati se, gdje se uvijek zajednički molimo za sve naše mrtve, jer dušama u čistilištu nije nimalo lako. 

Biti malen, ponizan, skroman, ljubazan, činiti dobra djela, kako riječima tako i dijelima, sa ljubavlju, ali bez hvale i uzdizanja, jer Gospodin voli radosna i tiha darovatelja. I nemojmo se zavaravati jer Bog uvijek sve vidi i pozna sve vaše misli i djela. I propuste. Dakle, treba moliti, te pokoru, post i dobra djela što češće činiti.

Savjest mi nije dala mira, i u razgovoru sa prijateljem odlučila sam se za životnu ispovijed koju sam obavila u svojoj župi. Dobro sam se pripremila mada sam imala tremu, jer sam mislila da će me svećenik koriti, toliko je bio blag i strpljiv da sam ispovjedila sve što mi je bilo grešnoga u srcu. Pripremila četiri stranice da slučajno što ne zaboravim ili izostavim, na određenim dobrim Katoličkim internet stranicama imaju sve stavke za kompletnu životnu ispovijed. Nisam ni znala da se neke stvari smatraju grijehom. To imajte na umu i nemojte i nedajte se zavaravati u svezi toga.

Na taj dan sam se ponovno rodila 22.10.2014. Na dan sv. Ivana Pavla II, bio je to poseban osjećaj prepun emocija, plakala sam kao malo dijete. Pitajući se kako ću ja sebi oprostiti sve ove godine krivog puta, postala veoma ranjiva i svako malo suze su mi samo tekle. No sa svakim danom i redovitim prisustvovanjem sv. Misi, te primanjem sv. pričesti postajala sam sve jača. Malo pomalo otvorila sam svoje srce Isusu i dopustila da boravi u njemu. Osjetila sam njegovu ljubav koja liječi i ispunja me neizrecivom milošću. Prihvatiti Božju ljubav znači shvatiti najvažniju stvar u našem životu. Oprostila sam i sebi i svima drugima koji su me ikada bilo čime i na bilo koji način povrijedili.

Bog je u najdubljoj nutrini svakog stvorenja pa i u nama. Da bismo ga našli, ne treba trčati naokolo, niti čak izlaziti iz samoga sebe.

Dovoljno je naći-samoga sebe. Sići nam je u svoje vlastito ja i upravo tu pronaći svoj pravi identitet, a to je Bog. Ali nama modernim ljudima teško je biti sam, često smatramo teškim, nemogućim sići u dno svojega ja. I ako nam se dogodi da se nađemo sami sa sobom, u svojoj tihoj ćeliji, tik pred časom kada bismo Boga mogli ugledati, -mi tada palimo radio, televizor ili internet. Tako je bilo i u mome slučaju. A samo je potrebno osluhnuti, osluškivati svoju nutrinu.

Sada više nemam velike potrebe za vanjskim svijetom i televizijom, dovoljno je samo pročitati novosti i poštu.

Jer nema ništa ljepše, nego svoje slobodno vrijeme provoditi u molitvi, čitanju Biblije, i drugim raznim duhovnim i teološkim knjigama, ići redovito na sv. Misu. I ima li što ljepše nego se navečer zavući u kutak svoje sobice i posvetiti vrijeme našem Gospodinu Isusu Kristu,... i zaspati u njegovom naručju mirno. Postoji li išta ljepše...? Nemam više neprospavanih noći i ružnih snova.

Promjenila sam stav prema životu, kao i svoj mentalitet, te to ne bih više nikad mjenjala, jer se sada osjećam mirno, radosno i voljeno od Boga, koji me neizmjerno ljubi, u kojemu je sva ljubav, sva radost, sav užitak, sva dobrota, sva ljepota je u njemu u beskrajnoj mjeri. Jer kada jednom uistinu osjetiš, makar samo i kapljicu Božje Ljubavi u sebi, tada više ne možeš, niti želiš ostati isti, ostati grešnik, bezbožnik.

Hvala ti Bože što nisi dopustio da umrem, što si mi dao priliku za novi život, za život s Isusom Kristom. 

Sada se radujem svakom novom danu. Naučila sam prihvatiti svoj križ i zagrliti život i život onoga tko živi sa mnom.

Hvala ti Bože što si me stvorio takvu kakva jesam i ovaj nedostatak nije ništa naspram drugih koji imaju još veće od mojeg. I pustila sam sve u Božje ruke, sve svoje probleme i želje. Neka bude volja Njegova. 

"Krist treba rasti, a ja se umanjivati!" (Iv 3,30) 

Da, Bože, pred Tvojim svjetlom Ti se klanjam i divim se Tvojoj dobroti koja je bila ustrajna i kad Ti ja nisam znala hvalu iskazati i kada sam bježala od Tebe. Ti si stavljao grmove ispred mene da me osvijetle, da zastanem i da krenem pravim putom. Zahvaljujem Ti za svoj život onakav kakav jest i želim da ga živim onako kako Ti želiš. U tvojoj je ruci sila i moć da me učiniš jakom i snažnom u vjeri i ljubavi, da Ti služim svojim životom a još više da Ti se klanjam i da Te proslavim svojim mislima i dijelima, svojim strahopoštovanjem pred Tvojom svetošću. Izlij Duha klanjanja u moj život i u sve one koji hode na tvome putu pravednosti.

Hvala i Vama dragi prijatelji, svima koji ste bili uz mene u dobru i u zlu, koji ste mi pomogli savjetima, posebice onima koji su mi pomogli u susretu sa misionarkom časnom s. Svjetlanom, koja duhovne obnove vodi i radi tako svešrdno i na korist mnogoj braći i sestrama u Kristu. Preporodila sam se u novom duhu.

Bog ljubi i Vas sve dragi prijatelji, braćo, sestre. Samo mu svojevoljno dopustite da uđe u Vaše srce, da boravi i djeluje zauvijek u njemu. 

Uz Božji blagoslov svima Vama,

Pozdrav u Kristu preko Marije

Vesna

_____________________________________________________

Hvalospjev ljubavi

"Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao,

bio bih mjed što ječi

ili cimbal što zveči.

Kad bih imao dar prorokovanja

i znao sva otajstva

i sve spoznanje;

i kad bih imao svu vjeru

da bih i gore premještao,

a ljubavi ne bih imao – ništa sam!

I kad bih razdao sav svoj imutak

i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže,

a ljubavi ne bih imao –

ništa mi ne bi koristilo.

Ljubav je velikodušna,

dobrostiva je ljubav,

ne zavidi,

ljubav se ne hvasta,

ne nadima se;

nije nepristojna,

ne traži svoje,

nije razdražljiva,

ne pamti zlo;

ne raduje se nepravdi,

a raduje se istini;

sve pokriva, sve vjeruje,

svemu se nada, sve podnosi.

Ljubav nikad ne prestaje.

Prorokovanja? Uminut će.

Jezici? Umuknut će.

Spoznanje? Uminut će.

Jer djelomično je naše spoznanje,

i djelomično prorokovanje.

A kada dođe ono savršeno,

uminut će ovo djelomično.

Kad bijah nejače,

govorah kao nejače,

mišljah kao nejače,

rasuđivah kao nejače.

A kad postadoh zreo čovjek,

odbacih ono nejačko.

Doista, sada gledamo kroza zrcalo,

u zagonetki,

a tada – licem u lice!

Sada spoznajem djelomično,

a tada ću spoznati savršeno,

kao što sam i spoznat!

A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav

– to troje –

ali najveća je među njima ljubav."

(1 kor 13)

Objavljeno 7.4.2015.

_________________________________________________________

Svjedočanstvo od Danijele

Zarobio me duh bludnosti, ali me Gospodin izbavio

Dotaknuti nebo bez ruku - Jessica Cox

Objašnjenje za preuzimanje sadržaja Rapidshare