TROJSTVO KOJEM SE KLANJAM

(molitva sv. Elizabete od Trojstva, karmelićanke)

“O moj Bože, Trojstvo kojem se klanjam, pomozi mi da u cijelosti sebe zaboravim, da bih se usredotočila na tebe, nepokretna i mirna, kao da bi mi duša već bila u vječnosti. Neka ništa ne uspije pomutiti moj mir niti učiniti da izađem od tebe, o moj Nepromjenjivi, nego da me svaki tren uranja sve više u dubinu Tvoga Otajstva.
Smiri moju dušu, učini je svojim nebom, svojim predragim prebivalištem, mjestom svoga počinka. Da te nikad ne bih ostavila samoga, nego da cijela budem tamo, potpuno budna u svojoj vjeri, sva u klanjanju, potpuno prepuštena tvom stvarateljskom djelovanju.
O moj ljubljeni Kriste, raspeti iz ljubavi, htjela bih biti zaručnica tvoga Srca, htjela bih te pokriti slavom, htjela bih te ljubiti dok ne umrem. Ali ćutim svoju nemoć, i molim te da »me obučeš u sebe«, da poistovjetiš moju dušu sa svim kretnjama svoje duše, da me utopiš, da me zauzmeš, da se sa mnom zamijeniš, kako moj život ne bi bio drugo nego ižarivanje tvoga života. Dođi u mene kao Klanjatelj, kao Obnovitelj i kao Spasitelj.
O vječna Riječi, Riječi moga Boga, želim provesti svoj život slušajući te, želim postati savršeno poučljiva da sve naučim od tebe. Zatim, preko svih noći, svih praznina, svih nemoći, želim uvijek ostati u Tebe zagledana i ostati u tvojoj velikoj svjetlosti. O moja Zvijezdo ljubljena, očaraj me kako više ne bih mogla izaći iz tvoga zračenja.
Izgarajući plamenu, Duše ljubavi, »siđi na mene«, kako bi se u mojoj duši dogodilo utjelovljenje Riječi, da mu ja budem dodijeljeno čovještvo u kojem bi On obnovio cijeli svoj Misterij.
I ti, Oče, prigni se nad svoje jadno malo stvorenje, »pokrij ga svojom sjenom«, i nemoj u njemu gledati drugo nego »Ljubljenoga u kojega si postavio sve svoje miline«.
O moja Trojice, moje sve, moje blaženstvo, bezgranična samoćo, bezdane u kojem se gubim, prepuštam se Vama kao plijen. Pohranite se u meni da bih se ja pohranila u vama, iščekujući da nadođe u vašoj svjetlosti motrenje bezdana vaših veličajnosti.”


27. V. - svetkovina Presvetog Trojstva
Svetkovina Presvetog Trojstva najsvetiji je krscanski blagdan i sredisnje otajstvo krscanske vjere. Svi smo krsteni u ime Pres. Trojstva te svaki dan pocinjemo znakom kriza i u ime Trojstva. Bog nam se objavljuje kao zajednistvo ljubavi, a kako smo stvoreni na njegovu sliku i priliku to znaci da se i nas ljudski zivot moze ispravno zivjeti jedino u znaku ljubavi.
Neka vam je svima blagoslovljena svetkovina Presvetog Trojstva.

27.5.2018.

______________________________________________________________

DUH SVETI

Ono što nam u ovome vremenu najviše treba, jest Duh Sveti. Sve što se događa u Crkvi, događa se u sili i snazi Duha Svetoga. Duh Sveti je treća božanska Osoba, poljubac Oca i Sina. Njega najmanje poznajemo. Isusa Krista, drugu božansku osobu, poznajemo najviše, zato što se utjelovio i postao čovjekom. Bio je jedan od nas i po njemu mi upoznajemo Boga Oca. Isus je za Oca rekao: Tko je vidio mene, vidio je i Oca. (Iv 14,9). Tako nam Isus ostavlja mogućnost upoznavanja Boga Oca, kojemu se i sam Isus obraća. Međutim, Duha Svetoga nam je teže zamisliti jer nema tijela. Upoznati Duha Svetoga, treću božansku osobu, ne možemo bez njega samoga. Duh Sveti nam omogućuje da doživimo iskustvo uskrsnuloga Isusa.
Bez Duha Svetoga nemoguće je susresti Isusa Krista. Duh Sveti je sila i snaga! On je Osoba! Dok je hodao ovom zemljom, Isus je obećao poslati Tješitelja, Duha Svetoga. Prije svoga odlaska u smrt Isus je rekao apostolima: I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek. Neću vas ostaviti kao siročad (Iv 14,16 i 18). Branitelj u Bibliji znači netko tko je uvijek kraj mene, netko tko me stalno brani i govori mi što mi je činiti. Nakon svoga uskrsnuća, a prije Uzašašća, Isus je također kazao apostolima: Primit ćete snagu Duha Svetoga koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci u Jeruzalemu, po svoj Judeji i Samariji i sve do kraja zemlje (Dj 1,8).
Tko je Duh Sveti? Mi znamo i vjerujemo da je Duh Sveti pravi Bog, treća osoba Presvetog Trojstva. On je ljubav između Oca i Sina, ljubav koja jeca, ljubav koja želi ujediniti Boga i čovjeka. Duh Sveti je najveći Isusov dar nama ljudima. Gdje je bio Duh Sveti dok je Isus hodao ovom zemljom? U Svetom pismu se kaže da je Isus začet po Duhu Svetom. Duh Sveti se spustio na Isusa u liku goluba kad je bio kršten na rijeci Jordanu. Duh Sveti je vodio Isusa u pustinju. Duh Sveti bi izišao iz Isusa kad bi liječio bolesne. Duh Sveti je Isusa uskrisio od mrtvih. Duh Sveti je u biti Duh Isusa Krista! Isus je rekao apostolima: Kažem vam istinu: bolje je za vas da ja odem: jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama; ako pak odem poslat ću ga k vama (Iv 16,7). Isti Duh Sveti koji je bio u Gospodinu Isusu, djeluje i u nama. Istog Duha smo mi primili u sakramentu krštenja. Na krizmi je ponovo dat.
Kad su Apostoli čuli te Isusove riječi, oni ih nisu razumjeli, ali su bili poslušni i iščekivali su obećanje Očevo. Prije izlijevanja Duha Svetoga devet su dana molili psalme i postili. Duh Sveti ih je poljubio poljupcem ljubavi. Bili su obučeni u snagu odozgor. Bog Duh Sveti spustio se na njih u obliku jezika kao od plamena. Primili su nadnaravnu snagu da mogu drugima smjelo svjedočiti da je Isus Krist uskrsnuli živi Bog!
Ako pogledamo na Apostole, vidjet ćemo da su prije Duhova bili vrlo uplašeni, obeshrabreni. Plašili su se izaći među ljude i svjedočiti kako ne bi bili ubijeni poput Isusa. Ali nakon Pedesetnice postali su nove osobe. Bili su ispunjeni Božjom snagom koja je došla po Duhu Svetom. Tu se dogodilo rođenje Crkve koja je izašla u javnost. Rekao bih da je prohodala!
Isus nastavlja slati svoga Duha Crkvi sve do današnjega dana. Ako čitate Djela apostolska, vidjet ćete kako apostoli govore o Duhu Svetom. Pavao npr. kaže kako ga je Duh Sveti vodio na određena mjesta. Jednako tako ga je sprječavao ići na druga. Dakle, učenici su bili vođeni Duhom Svetim. Najizvrsnije što se događa u našim životima jest očitovanje Duha Svetoga. Zašto? Jer isti Duh Sveti koji je djelovao u Isusu, u apostolima, djeluje i u nama vjernicima. Sjetimo se samo scene iz Petrova života - kuda bi prolazio, njegova sjena bi ljude ozdravljala. To je Duh Sveti koji je djelovao preko Isusovih učenika. Duh je preko Apostola očitovao svoje darove, za koje oni nisu ni čuli. I najvažnije od svega toga jest dar razumijevanja da je Isus Bog, jedini Spasitelj, da je živ. To im je dalo snage da budu neustrašivi svjedoci Kristove ljubavi.
Kroza svu povijest Crkve može se vidjeti kako Bog podiže posebne karizmatske ljude, pojedine muškarce ili žene. Oni dolaze na pozornicu povijesti i mijenjaju lice ove naše zemlje, primjerice, sveti Franjo Asiški, sveti Ignacije Lojolski, sveta Katarina Sijenska, sveta Terezija Avilska, Otac Pio, Majka Terezija, sveti otac papa Ivan Pavao II., kojega je Duh Sveti vodio po cijelom svijetu da naviješta ljudima Radosnu vijest. Svi su oni ispunjeni Duhom Božjim. Bez Duha Božjega bilo bi nemoguće izvršiti ono što su oni činili. To je Duh Sveti koji djeluje preko njih. Duh Sveti preko njihovih očiju i njihovih ruku dodiruje živote drugih ljudi. Kad je postao papom Ivan XXIII., ljudi su govorili da je star i da neće ništa napraviti. Ali Duh Božji je imao velike planove s njim. To je papa koji je sazvao II. vatikanski sabor, sve biskupe svijeta, da mole godinu dana za dolazak novih Duhova u Crkvi. Tad je bio Koncil. Dogodila se velika obnova Crkve. Ništa nije dodano Svetom pismu, objavi, ali su se dogodile velike obnove unutar Crkve. Dakle, Duh Sveti je ponovno sišao na Crkvu i počeo obnavljati pojedince. Možemo vidjeti znakove ove obnove, a kao plod II. vatikanskog koncila jest nastanak karizmatskog pokreta. Dakako, karizmatski pokret nije novina u Crkvi, jer Duh Sveti je kroz povijest poticao ljude i darivao im posebne darove. Kardinal Suenens je rekao da karizmatski pokret počinje od ljudi, od naroda Božjega. Po čitavom se svijetu počela događati karizmatska obnova koja je plod Duha Svetoga. Darovi Duha Svetoga su postali životvorni u životima mnogih ljudi.
Duh Sveti želi učiniti nešto sasvim novo u našem životu. Dopustimo mu da nas prožme. Molimo da Duh Sveti obnovi svoju silu i snagu u nama. Mi danas nastavljamo ono što se događalo onda, o čemu izvješćuju Djela apostolska. Svi smo mi učenici Isusa Krista! Svi posjedujemo Duha Svetoga, ali ga trajno moramo moliti da u nama obnovi svoje darove i karizme. Duh Sveti će nas stvarno obnoviti ako to molimo, i ako to želimo. I kad pomislimo da nismo sposobni govoriti i svjedočiti za njega, on sam nam daje što ćemo reći. Postoje brojne karizme u nama koje smo primili od Duha Svetoga, ali su zakopane i kao mrtve su. Sv. Pavao kaže: Raspiruj milosni dar Božji koji je u tebi po polaganju mojih ruku. (2 Tim 1,6).
Uvijek si posvijestite da Duh Isusov živi u vama. Što god smo otvoreniji Božjoj riječi, to je Duh Sveti očitiji u našem životu. To je vrlo uočljivo kod ljudi koji žive u Isusovu Duhu. Oni kroz svoj život sudjeluju u Isusovu životu i djelovanju. Molimo da Duh Sveti uđe u naša srca, da nas pouči kako više uzljubiti Isusa i da razumijemo ono što je u Svetom pismu zapisano. Molimo za dolazak Duha Svetoga!

DUH SVETI

Gospodine Isuse Kriste, Sine Očev, cilju i pute za sve nas ljude. Uzvišen nad sva nebesa, sjedeći s desnu Ocu, izlio si na nas obećanog Duha da po svome Duhu ostaneš s nama, sve dane do svršetka i da po njemu nastaviš u nama svoj život i umiranje na slavu Očevu i nama na spasenje.

Gospodine, pogledaj duhove koji navaljuju na nas i daj nam dar njihova razlikovanja.
Daj nam spoznaju, prikladnu za svagdašnjicu naše čežnje za tobom; spoznaju da je duh spokoja, mira i pouzdanja, slobode i jednostavne jasnoće -- tvoj Duh, a sav duh nemira i straha, uskoće i olovne potištenosti u najbolju ruku vlastiti naš duh ili pak zloduh iz tamnih dubina.

Daj nam Duha svoje utjehe. Gospodine, znamo da trebamo, moramo i možemo biti tebi vjerni i u žalosti, suhoći i duhovnoj nemoći. No ipak te smijemo zamoliti za Duha utjehe i snage, radosti i pouzdanja, rasta u vjeri, nadi i ljubavi, za Duha velikodušnog služenja na slavu tvoga Oca, za duh spokoja i mira. Izagnaj iz našega srca duhovnu žalost, tamu, smućenost, sklonost prema niskim i ze­maljskim stvarima, nepovjerenje i beznađe, mlakost, žalost i osjećaj napuštenosti, razdora i moru da smo daleko od tebe.

No, ako ti se svidi da nas vodiš i takvim putovima, onda nam, molimo te, u takvim časovima i danima ostavi barem svoga svetog Duha vjernosti, postojanosti i ustrajnosti da bismo slijepim povje­renjem nastavili put, sačuvali pravac, ostali vjerni odlukama što ih donesosmo nekoć kad nam je svi­jetlilo tvoje svjetlo i tvoja radost širila lice. Da, u toj napuštenosti daj nam radije duha odlučne navale, prkosnog »baš sada!« u molitvi, samonadzoru i pokori. Daj nam tada bezuvjetno pouzdanje da nas i u tim časovima napuštenosti nije ostavila tvoja milost, da si i neosjećan upravo s nama kao pobjedna snaga u našoj slabosti. Daj nam Duha vjernog spomena na tvoje prošle ljubazne pohode, i duha iščekivanja osjetnih dokaza tvoje ljubavi, koji će se ponoviti. Daj da u takvim časovima svoje žalosti priznamo svoju grešnost i bijedu, ponizno iskusimo svoju slabost i najzad priznamo da si jedino ti pouzdan izvor svakog dobra i sve nebeske utjehe.

Kad nas pohodi tvoja utjeha, poprati je duhom poniznosti i spremnosti da ti i neutješni služimo.
Daj nam uvijek duha hrabrosti i smione odlučnosti da spoznamo kušnje i napasti, da s njima ne raspravljamo i ne sklapamo nikakve nagodbe, nego da jasno reknemo ne, jer je to najjednostavnija borbena taktika. Daj nam poniznost i da u crnim danima pitamo za savjet, bez naopake brbljavosti i samodopadnosti, ali i bez glupa ponosa koji nam nalaže da svemu sami izađemo na kraj. Daj nam duha nebeske mudrosti da bismo upoznali zaista osjetljiva mjesta svoga karaktera i svoga života, te najbudnije ondje bdjeli i borili se gdje smo naj­ranjiviji.
Jednom riječju: daj nam, Gospodine, svoga Duha, plodove Duha, koji su - kako veli Apostol: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, skromnost, uzdržljivost (Gal 5,22). Imamo li pak ovoga Duha, nismo više sluge Zakona, nego slobodna djeca Božja. Tada Duh zove u nama: Abba, Oče dragi. On se tada zauzima za nas neizrecivim uzdasima. On je tada pomazanje, opečaćenje i zalog vječnoga života. Tada je on izvor vječne vode koja navire iz srca i uvire u vječni život romoneći: hajde doma, k Ocu!

O Isuse, pošalji nam Duha! Svoj duhovski dar, daj sve više i više. Učini bistrim oko našeg duha i duhovni osjet tankoćutnim, da bismo mogli razlikovati tvoj Duh od svih drugih duhova. Daj nam svoga Duha, pa da i za nas vrijedi: »Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u nama, Onaj će oživiti i vaša smrtna tijela po svome Duhu koji prebiva u vama« (Rim 8,11). Gospodi­ne, neka uvijek budu Duhovi. Tvoji sluge i službenice smjelo mole kako im nalažeš: Daj da i u nama budu Duhovi. Sada i u vijeke. Amen.

Karl Rahner

NA  VRH